Dokumentarac o Diddyju (Sean Combs: The Reckoning) bio nam je povod za razgovor o victim blamingu, moći i iluziji kontrole – i o tome zašto je društvu često lakše okrenuti se protiv žrtava nego pogledati kako sustavi zlostavljanja stvarno funkcioniraju.Razgovaramo o tome zašto ljudi reagiraju rečenicama poput “meni se to ne bi dogodilo”, što stoji iza potrebe za brzim osudama i kako izgleda stvarnost u kojoj strah, ovisnost i hijerarhija brišu osjećaj izbora. Dotaknule smo se i pitanja cancel culturea, odgovornosti publike i gdje su granice između “volim nečiji rad” i onoga što ta osoba predstavlja.U drugom dijelu epizode radimo rezime 2025. godine. Dijelimo svoje osobne lekcije i pobjede – od majčinstva, odnosa, do učenja kako ostati lojalan bez samoponištavanja, tražiti pomoć i pustiti ideju savršenstva.Što dotaknemo u ovoj epizodi:– zašto victim blaming daje lažni osjećaj sigurnosti– kako moć i ovisnost oblikuju ponašanje unutar zlostavljačkih sustava– majčinstvo, partnerstvo i povezanost u zahtjevnim fazama– lojalnost bez gubitka sebe– osobne lekcije i pobjede koje su obilježile 2025. godinuAko voliš razgovore koji spajaju društvene teme i osobno iskustvo, uz puno nijansi i malo crno-bijelog razmišljanja – ova epizoda je za tebe. :)☕ Počasti nas s kavom ako ti se svidjela epizoda: www.buymeacoffee.com/pomalotoomuchPOVEŽITE SE S NAMA:Eva: www.instagram.com/toomuchevaMarie: www.instagram.com/mariewaslerSlušajte, gledajte & subscribeajte naš podcast:YOUTUBE: https://bit.ly/3ytU2hPSPOTIFY: https://spoti.fi/3RNtHCjAPPLE: https://apple.co/3RNuD9WAko nam se želiš zahvaliti za naš rad i trud, bile bismo ti zahvalne da ovu epizodu podijeliš na svojim društvenim mrežama ili svojim prijateljima i da nas označiš (@toomucheva, @mariewasler) te da podcast ocijeniš i/ ili komentiraš na platformi na kojoj nas slušaš. Hvala ti! 🙏
